Nutarnji mir

 


Foto: Morska


Nutarnji mir je neprocjenjiv. Ne dolazi na poziv. Ne može ga se ni pismeno uručit. Još manje ga privest u lisicama. Ne skriva se pod tapetom. Ne leži u arhivama uspomena. Ne podastire se na policama trgovina. Ne mjeri se vagom. Ne možeš ga isprovocirat dvobojem. Ne lebdi ne nepoznatim visinama. Nije čak ni enigma.

Stoluje u vlastitoj nutrinu. Do nje samo kopanjem po sebstvu. Obradom i preradom sebe. Ne drugih. Življenjem čistom savješću. Hodom uspravnim. Istinoljubivim. Voli čvrsti stisak ruke. Izravan pogled u oči. Bez fige u džepu. Ni van njega.

Jednom otkriven, poput nektara je. Obuzme te cijelog. Van tih gabarita ne želiš nikud. I nikad. To je korito u kojem živiš Poput rijeke koja se izbori za svoj tok. I tečeš s mirom. I u miru. Čak i neverama života oko tebe.

Nutarnji mir. Neprocjenjivo bogatstvo života. Tko ga uspije naći, sretnik.

I ja sretnica!

Primjedbe

  1. Stella Maris - Agava15. rujna 2026. u 06:31

    Lirska, gotovo meditativna refleksija o nutarnjem miru koje se ne može nametnuti, kupiti ni arhivirati, već se „kopa” i izgrađuje radom na sebi, čistu savješću i uspravnim hodom....bravo ti....lp

    OdgovoriIzbriši
  2. gogoo15. rujna 2026. u 09:44

    Bez nutarnjeg mira se previše luta, treba ga znati pronaći..

    OdgovoriIzbriši
  3. Morska16. rujna 2026. u 03:39

    Stellice hvala:-)........gogoo...niti malo nije lako ali tragači nađu:-)

    OdgovoriIzbriši
  4. Modrina Neba 16. rujna 2026. u 08:42

    Da mi ga je naći...Tebi Hvala od srca!!!

    OdgovoriIzbriši
  5. Vjetarugranama17. rujna 2026. u 03:00

    Mislim da je Blaise Pascal napisao kako svi problemi ovog svijeta proističu iz činjenice da većina ljudi ne umije sama sa sobom sjediti u miru svoje sobe. Mislim, to nipošto ne obuhvaća sjedenje, ovako kako si ti lijepo opisala, razumiješ, ali poanta je... baš u tome što si ti napisala :))))

    OdgovoriIzbriši
  6. Morska18. rujna 2026. u 08:27

    Vjetre, hvala i pozdrav:-)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Samo nebo zna

Slika
                    Foto: Morska Rađanje i umiranje. Ciklus. Ono između-život. Ateisti kažu od točke A do točke B. Poslije ništavilo. Agnosticima odgovara možda. Ostavljaju otvorena vrata. Vjernici su za život vječni. Sve tri opcije nam definiraju život. Vlastitim izborom. Voljom. Odlukama. Sumnjama. Propitivanjem. Preobrazbama. Sudbinom. Usudom. Karmom. Nekima med i medovina. Nekome pelin i gorčina. Nekima kombinirano. Crno, bijelo, sivo. Kao fila u torti. Da li oni zaliveni medovinom daju med životu i ljudima oko sebe? Da li zaglibljeni u močvari vraćaju životu smisao? Da li ovi "mješoviti" znaju iskoračiti iz crnila u bijeli red?   Odgovori skriveni na nebu. Ili ne? Izliju se tek kad grom propara nebo i razdvoji ga na milijun malih ogledalaca u kojima zrcalimo svoje sebstvo. Poznajem one koji su se izvukli iz živog blata. Srce im do neba. U zagrljaju im se rastapaš. Griju. Ljube. Daju. Poznajem ranjene...
Pročitajte više

KBC Split

Slika
  Jučer me put naveo u KBC Split. Moja doktorica je toliko minuciozna da želi otklonit svaki trag sumnje. Vjerovala sam ja da je sve dobro pa sam taj odlazak htjela pošto poto markirat. Naravno, uz uredno otkazivanje. Ali tko bi mojoj presavjesnoj doktorici na oči bez nalaza. Upravo na njen zahtjev i dijagnostičku sumnju, naručena sam tzv.prioritetnom narudžbom u 13.15. Došla sam na red u 15.45. Zadnja. Ostale smo samo čekaonica i ja. Dok su se ispred mene smjenjivali zdravstveno potrebiti, bila sam zahvalna na stolici. Sjedit dva ipo sata je puno lakše nego stajat na nogama. A onda sam, gledajući krajnje otužno stanje ovog odjela, škicnula par fotografija kao dokaz raspadanja jedne velebne institucije drugog grada po veličini u Lijepoj našoj. KBC Split pokriva oko milijun ljudi. To su pacijenti iz Splitsko-dalmatinske županije (Split, Kaštela, Trogir, Makarska, Sinj, imotski, Omiš, Brač, Hvar, Vis....) oko 500.000 ih je iz južnih dijelova BiH, posebice iz Hercegovine, te dodat...
Pročitajte više

Prolom

Slika
                                             Foto: Morska Zalilo nas od glave do pete. Lumbrela je zavšila u škovacama jer je u naletu vitra odlučila okončat život. Onda je na raskrižju, di se šahte redovito zatrpavaju škovacama, tribalo ugacat u šporku vodurinu do kolina. Stisnila san uza se kesu sa velikin kamionon za Srednjega. Ko bi mu sutra na oči kad mu je već obećano. Starijen termosica iz Hajuduka. Najmlađa je dobila dičiju guralicu. Tako nas dvoje nakrcani. I tako nas dvoje do kože mokri. Kad smo se dočepali portuna samo san se okrenila svon sudrugu i razvalila najveći osmijeh. A zamisli da nas sutra više ne bude? I da smo u životu propustili ovako avanturistički okisnut. Gospe moja, reka je, luđa si od ovog vrimena. Onda san se na brzaka uvatila ručka. Stari je zafrkan da glava puca. Kompliciran do neba s koje god strane da ga gledan. Dođe mi samu sebe smist...
Pročitajte više