Na vrijeme
Voli pomagat svojoj mami. Posebno kad kuha. Popenje se na stolicu i renda sir za pizzu. Slaže sadržaje po njoj. Tako slađe pojedu on, mlađi braco i seka. Kuha mami i tati kavu iz aparata. Uzme Ajax i krpu pa štrca i čisti šta dobije u zadatak. Skida posteljinu s tri krevetića i stavlja u mašinu. Vješa robicu na sušilo. Maže palačinke za svih. Kad napravim tijesto za keksiće reže ih kalupima i stavlja u pleh. Kaže moja kćer, neće bit debil zato šta je muško pa da ne zna ništa o kućanskim poslovima. I da se samo zbog toga mora ženit. Zapravo mi se ruga. Jer moja mama je skakala i govorila, pa neće on pored nas dvi. Njegova mama bi me samo prostrijelila i repetirala ko iz puške, pa neće on, muško je. I tako, životom u zajednicama, nisam uspijevala dosegnut normalnost suživota. Kad su obje partile dopalo ga je sve šta je grijehom sudbe mu bilo oduzeto. Sad ga već dugo usitno podbadam, eto nećeš se morat ženit ako ja odem prva. Sve si naučio. Sve znaš. Moj petogodišnjak ima ve...