Hrvatsko krivosuđe

 

Foto: Morska

Sloboda izbora nije nešto neutralno. Ona je vlastiti izbor života.

Odabir zla je zastrašujuća destruktivnost i potpuni slom ljudskosti. Odabir dobra zahtijeva određen trud, volju, odsustvo sebičnosti i davanje. To je pečat jedinog ispravnog smisla životu.

Marjan je desetljećima bio moja destinacija. Od mojih najranijih dana. Na prvoj vodi ili Lubinskom portu sam se kupala. Kao sportašica se razgibavala i trčala. Rekreacijski vozila biciklu. Šetala. Ljubovala.

Sve do 2012. godine.

A onda je Edi Mišić, na posebno okrutan način, oduzeo život mladoj Meksikanki.

I od tada mi posve oduzeo Marjan!!!

Mišić je presreo Selenu dok je šetala Marjanom.

Snažno ju je uhvatio rukama, onemogućio otpor, a zatim joj usta i ruke oblijepio višeslojnom ljepljivom trakom.

Nožem, kojeg je uzeo iz obiteljske kuće, s dva zamaha je nanio smrtonosne ozljede vrata čime joj je gotovo odrubio glavu.

Državno odvjetništvo je tražilo maksimalnih 40 godina zatvora tvrdeći da je ubojstvo izvršeno na osobito okrutan i krajnje podmukao način.

Osuđen je na SAMO 15 godina zatvora.

Pravna kvalifikacija zločina izazvala je golemo zgražanje javnosti. No, splitski Županijski sud, a potom i Vrhovni sud Republike Hrvatske, presudili su da se radi o "običnom" ubojstvu" zbog odsutnosti dokaza o svjesnoj patnji.

Da bi se ubojstvo pravno smatralo "osobito okrutnim", zakon zahtijeva dokaz da je žrtva prije same smrti trpjela iznimne fizičke ili psihičke muke i bolove visokog intenziteta.

Da li bi ovakva kvalifikacija zločina bila da se radilo o djetetu ili članu obitelji sudaca iz ovog slučaju. Ili o djetetu nekog visoko pozicioniranog i nedodirljivog?

Kao pravnica po struci, provela sam godine učeći da je pravo instrument pravde. Učili su nas teorijama, paragrafima i institucijama koje bi trebale štiti društvo od mraka i ovakvih sudskih odluka. Ništa tako zorno ne pokazuje slom sustava kao činjenica o zločinu i suhoj pravnoj kvalifikaciji. Mene je sram moje  struke.

Kada kazna za ugašen život, za obezglavljeno tijelo iznosi tek 15 godina, sustav šalje zastrašujuću poruku. On poručuje da je izbor činjenja najgoreg zla zapravo jeftin. Poručuje žrtvama i njihovim obiteljima da njihova patnja ima rok trajanja koji određuje birokracija.

Želimo li društvo u kojem paragraf štiti ubojicu  više nego što slavi život žrtve? Ako pravda ostane okovana ledom, mrak će na našim ulicama uvijek imati zadnju riječ.

Prema rasporedu izdržavanja kazne, zločinac  bi na slobodu trebao izaći u rujnu 2027. godine.

Vraća se na ulice moga grada. Vraća se na, nekad, moj Marjan.