Postovi

Prikazuju se postovi od studeni, 2026

Split by night

Slika
  Foto: Morska Naše, baš naše vrime, otvara nan vrata tek kad Staroga stavin leć.   Grad već tone u smiraj. A nas dvoje, šotobraco, napravimo đir po kvartu. Tek toliko da protegnemo noge oslanjajući se jedno na drugo. Zahvalni.   Još smo u dvoje.  

Igre bez granica

Slika
                        Foto: Morska                       Foto: Morska KRUHA I IGARA!!!!! Kako bijaše nekad, tako danas i tako sutra.

Samo nebo zna

Slika
                       Foto: Morska     Rađanje i umiranje. Ciklus. Ono između-život. Ateisti kažu od točke A do točke B. Poslije ništavilo. Agnostici ostavljaju otvorena vrata pa kažu MOŽDA. Vjernici prihvaćaju život vječni. Vlastitim izborom te opcije nam oblikuju život. Z nanjem. Spoznajom. Voljom. Odlukama. Sumnjama. Propitivanjem. Preobrazbama. Tko zna, možda i sudbinom, usudom, karmom. Nekima med i medovina. Nekome pelin i gorčina. Nekima kombinirano. Crno, bijelo, sivo. Kao fila u torti. Da li oni zaliveni medovinom daju med životu i ljudima oko sebe? Da li zaglibljeni u močvari vraćaju životu smisao? Da li ovi "mješoviti" znaju iskočiti iz crnila u bijeli velered i obrnuto? Odgovori skriveni u nekom oblaku. Na nebu. Ili ne? Izliju se tek kad grom propara nebo i razdvoji ga na milijun malih ogledalaca u kojima zrcalimo svoje sebstvo. Poznajem one koji su se izvukli iz živog blata. Srce im ...

Beznaslovna

Slika
            Foto: Morska Ponekad kliznen čin se ujutro dignen. Ipak, zahvalna nebesima i vlastitoj formuli da je to rijetko. I da se resetiran brzo. Na postavke nadopunjene još čeličnijin živcima i rastezljivijin mogućnostima. Briga o 92.godišnjen ocu je iscrpljujuća. Da li je oduvik bija tako zahtjevan, a ja gledala svit kroz ružičaste naočale? Ili starost čini svoje? Ne znan. Često preispitujen. Ponekad kužnem da je toga bilo i ranije. Ali ja bila druga. On bija drugi. Okolnosti bile druge. Jutros spiza u Jokera. Na dohvat mi je noge pa ima status dnevnog boravka. U njemu nabavljan sve od glave do pete i za sva četiri kantuna kuće moje. Mrzovoljna baš zbog krivog jutra. Ili ustajanja na livu nogu. Ili tek procesa resetiranja jer je Stari cilu noć ronza. Onda me neko zazva. Jeste to vi? Stanem i gledan. Ne pripoznajen na prvu. Ali na drugu da. Nekad davno je trenira s mojom mlađom. Nisam ga vidila dobrih 15 ak godina. Pola od toga san živila u Vali p...

"Kupujmo i jedimo hrvatsko"

Slika
                  Foto: Morska Banane iz Ekvadora. Ananas iz Obale Bjelokosti. Avokado iz Izraela. Mango iz Brazila. Kivi iz Grčke. Kruške i grožđe iz Španjolske. Šipak iz Turske. Maruni iz Italije Krumpir iz Egipta. Češnjak iz Kine. Kapula iz Nizozemska. Mrkva iz Srbije. Zelena salata iz Slovenije i Španjolske. Grah i leća iz Kanade, Kirgistana i Kine. Limun, naranča, grejp iz Turske, Grčke, Španjolske i Južne Afrike.   Beskrajno sam zahvalna na živim uspomenama. Pohranjene slike i okusi još kolaju mojim krvotokom. Danas to gotovo izgleda kao muzejska ostavština. Vlastitom rukom ubirat kupine, murve, barakokule, smokve, jabuke, šljive, šipke, mendule, grožđe. Na putu sa stabla i grma ravno u usta. Nismo imali pojma šta su pesticidi kamo li da ih se upotrebljavalo. Teta je sadila krumpir, pšenicu, slanutak, sikiricu, leću, fažol. Sušila bob. Ulje samo maslinovo. Ne mogu se sjetiti, a sjećanje iz te n...

Ode

Slika
                    Fotogradija s majice   Dalmatino Ne tuguj vilo moja Ja ne bi druge tija Za šolde cilog svita Ne bi te zaminija I ko bi to razumi Ko nije more kuša Ko nije oluju Kako grmi sluša Ja sam Dalmatino Od srca i duše Nisam ja od onih Kako vitar puše Ja sam Dalmatino Imam ljubav svoju Zaklet sam u more I u bilu boju Autor glazbe i teksta: Nenad Ninčević ........ Pivali smo puno ka gimnazijalci. Pivali ka studenti. I još godinama posli na svim feštama. Na zidiću isprid kuće. Na tearci u Vali. Sjedeći na mulu s potočanin nogama u moru. Minja li se moja percepcija zbog godina. Jasno, mojih. Ili je pisma utihnula. Osim najkraće verzije sretan rođendan ti ili happy birthday to you.... Iako je naš iskonski repertoar bija posve drugačiji, cajke uvik isključene, Mišo bi bija začin. Kad bi ruke, na kraju fešte, poletile u zrak, a osmijeh se navuka na lica ka bis na pozornici, jer pitalo nam još. Još druženj...