Sljepoća života

 



Foto: Morska


Džabe čovjeku dobar vid kad ne vidi. Kad ne gleda očima nego kvarnimsrcem i trulom dušom. Nema te ljepote koju bi prepoznao. Nema te dušeza koju bi rekao srodna mi. Nema tog srca s kojim kuca na istoj frekvenciji. Kao da ga je sam vrag opsjeo. Hrani se srdžbom. Gnjevom. Ljutnjom. Snažnom rukom. Još snažnijom nogom. Psovkama. Sve obilato zalijeva maliganima.

Odrekla sam se svog pozamašnog otočkog vlasništva da bi ona imala SVOJ krov nad glavom. Sto puta joj rekla bježi od njega. Sto puta mi rekla kako ima dobru dušu. Kako nije loš. Samo kad popije nije svoj.

Dala sam joj dio u centru mista. Ništa se ne može tu dogodit da se ne vidi. Da se ne čuje. Računala sam, sigurnija je. Ali!

Ona i dalje kuha tećice. Sjeda u auto i odnosi mu. Pere mu robu. Sređuje, do jučer, zajednički velebni prostor. Kaže, slab je. Umara se. Nije dobro. Ostaje s njim i popije modrice, uvrede, udarce.

Džaba ženi dobar vid kad je iznutra izranjavana. Od suza vidi iskrivljenu sliku. Nestvarnu. Lažnu. Obmanjujuću. Zlokobnu.

Vani sunce. Nebo vedro. Ni oblačka na njemu. Modri se. More u bonaci ko voda stajačica. Utiha.

Njih oboje vide kišu, izmaglicu, potop.


On od zla.

Ona od nevolje.

Zaplela se u parangal života. Više ništa ne zna. Ne razumije. Ne vidi. Ne zna di je početak. Di je kraj.

Ponekad bacim pogled na otočku crnu kroniku. Jedino je još tamo mogu naći. Prije osmrtnice.

 

 

 

 

 


Primjedbe

  1. Modrina Neba 10. rujna 2026. u 01:07

    Uff živote...sve nas tako pomalo prčka ali nedamo se, idemo dalje...kao Ti!!!

    OdgovoriIzbriši
  2. Stara vrtlarica10. rujna 2026. u 06:06

    Tako teške situacije jako je teško riješiti, no možda ipak postoji neki način da se ona izvuče na vrijeme.

    OdgovoriIzbriši
  3. gogoo13. rujna 2026. u 13:10

    Žalosno. Nije mi jasno zašto si sve to dozvaljavaju, ja bih pukao.

    OdgovoriIzbriši
  4. Morska14. rujna 2026. u 01:57

    Teško je tu išta komentirat...samo znam da je tako kako sam napisala...a zapravo puno teže:-(

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Samo nebo zna

Slika
                    Foto: Morska Rađanje i umiranje. Ciklus. Ono između-život. Ateisti kažu od točke A do točke B. Poslije ništavilo. Agnosticima odgovara možda. Ostavljaju otvorena vrata. Vjernici su za život vječni. Sve tri opcije nam definiraju život. Vlastitim izborom. Voljom. Odlukama. Sumnjama. Propitivanjem. Preobrazbama. Sudbinom. Usudom. Karmom. Nekima med i medovina. Nekome pelin i gorčina. Nekima kombinirano. Crno, bijelo, sivo. Kao fila u torti. Da li oni zaliveni medovinom daju med životu i ljudima oko sebe? Da li zaglibljeni u močvari vraćaju životu smisao? Da li ovi "mješoviti" znaju iskoračiti iz crnila u bijeli red?   Odgovori skriveni na nebu. Ili ne? Izliju se tek kad grom propara nebo i razdvoji ga na milijun malih ogledalaca u kojima zrcalimo svoje sebstvo. Poznajem one koji su se izvukli iz živog blata. Srce im do neba. U zagrljaju im se rastapaš. Griju. Ljube. Daju. Poznajem ranjene...
Pročitajte više

KBC Split

Slika
  Jučer me put naveo u KBC Split. Moja doktorica je toliko minuciozna da želi otklonit svaki trag sumnje. Vjerovala sam ja da je sve dobro pa sam taj odlazak htjela pošto poto markirat. Naravno, uz uredno otkazivanje. Ali tko bi mojoj presavjesnoj doktorici na oči bez nalaza. Upravo na njen zahtjev i dijagnostičku sumnju, naručena sam tzv.prioritetnom narudžbom u 13.15. Došla sam na red u 15.45. Zadnja. Ostale smo samo čekaonica i ja. Dok su se ispred mene smjenjivali zdravstveno potrebiti, bila sam zahvalna na stolici. Sjedit dva ipo sata je puno lakše nego stajat na nogama. A onda sam, gledajući krajnje otužno stanje ovog odjela, škicnula par fotografija kao dokaz raspadanja jedne velebne institucije drugog grada po veličini u Lijepoj našoj. KBC Split pokriva oko milijun ljudi. To su pacijenti iz Splitsko-dalmatinske županije (Split, Kaštela, Trogir, Makarska, Sinj, imotski, Omiš, Brač, Hvar, Vis....) oko 500.000 ih je iz južnih dijelova BiH, posebice iz Hercegovine, te dodat...
Pročitajte više

Prolom

Slika
                                             Foto: Morska Zalilo nas od glave do pete. Lumbrela je zavšila u škovacama jer je u naletu vitra odlučila okončat život. Onda je na raskrižju, di se šahte redovito zatrpavaju škovacama, tribalo ugacat u šporku vodurinu do kolina. Stisnila san uza se kesu sa velikin kamionon za Srednjega. Ko bi mu sutra na oči kad mu je već obećano. Starijen termosica iz Hajuduka. Najmlađa je dobila dičiju guralicu. Tako nas dvoje nakrcani. I tako nas dvoje do kože mokri. Kad smo se dočepali portuna samo san se okrenila svon sudrugu i razvalila najveći osmijeh. A zamisli da nas sutra više ne bude? I da smo u životu propustili ovako avanturistički okisnut. Gospe moja, reka je, luđa si od ovog vrimena. Onda san se na brzaka uvatila ručka. Stari je zafrkan da glava puca. Kompliciran do neba s koje god strane da ga gledan. Dođe mi samu sebe smist...
Pročitajte više