Sumrak uma

 








                         Foto: Morska


Lako je držat ruku na srcu. Slušat stihove himne. Bilo čija ruka. Bilo kojeg srca. Bilo koje himne. Bilo koje države. Na našoj planeti.

Dana nam je kao prvotna i jedina. Savršena. Podatna. S bezbroj mogućnosti. Plodonosna u davanju. Raskošna u ljepoti. Bogata u pluralizmu. Sa zakonitostima u koje nam je dala uvide. Naš jedini dom. Naše jedino stanište. Jedina opcija življenja. Naše jedino Sve.

Onda su krenule igre bez granica. Stoljećima unazad. Bez skrupula. Bez morala. Bez čestitosti. Bez mozga. Bez uma i razuma. Bez ičega. Otvoreno. Bez fige u džepu. Ali s extra profitom u njemu.

Tako ljudski bahato. Tako zemaljski i božanski toksično.

Sad kusamo.


Pa pijemo šta pijemo.

Udišemo šta udišemo.

Jedemo šta jedemo.

Bolujemo šta bolujemo.

Na svim paralelama. Na svim meridijanima. Bez iznimke.

 

Nedovoljno je bilo kontaminirat Majku Zemlju. Pa se svemoćni ljudski ego vinuo u visine. Oko Zemlje trenutno kruži više od 17.000 tona svemirskog otpada, što uključuje milijune većih i manjih neaktivnih objekata.

Možda, jednom, dobrodušni komet pomete vrstu koju je jedan Šveđanin, prirodoslovac i liječnik, odvažno nazvao homo sapiens.

Posve zdrava uma, izuzimam se svojevoljno.  

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Samo nebo zna

KBC Split

Prolom