Neopisivo


                     Foto: Morska


 

Raširila sam ruke i primila je u zagrljaj.

Zaronila je glavu u moje rame. I ridala glasno.

Obavila sam je rukama i rekla, plači. Isplači sve!

Činila se vječnost.

Pustila sam ju, bezglasna, da izlije rijeku života.

Neke sudbine su zaista nezamislivo okrutne.

Kad se podrhtavanje tijela smirilo u jecaje, nastupila je tišina. Mir.

Odmakla sam je od sebe. Sa smiješkom pogledala u pod, okrenula dlanove i rekla, šta ću sad s ovom poplavom? Mijenjat nove parkete?

Blagi osmjeh je preletio kutom njenih usana.

Hvala ti, Nezamjenjiva moja, rekla je.

 

Nećemo više kopat unazad. Topao ti je čaj s medom. Popij! I omiljeni kolač. Pojedi! Za tebe sam pekla.

Poslije gorkog, znaš već, ide red slatkog.

Stisle smo isprepletene dlanove na stol. Pogledale se u oči.

I vidjele beskraj.

Bez tebe bi moj život bio praznina, rekla je.

A ja bez tebe nikad ne bi dosegnula svemirsku točku ispunjenosti svrhom, smislom i razumijevanjem.

 ***

Ima li iskreno prijateljstvo cijenu?

Koliko li su samo rijetki tako bezuvjetno odani.

Zato ih, mi sretnici, čuvamo u srčanoj klijetki. Da pulsiraju s nama dokle god postojimo.

Jer zaleđeno srce zapravo i nije srce. Tek santa leda koja odašilje samodostatno kuckanje, tik tak, tik tak.

Bez spremnosti vidjeti svjetlo života.

Bez htijenja bit ogrijan toplinom sunca.

 

Obje smo si Nezamjenjive.

Već desetljećima.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Srčika

Bilo je

Crta