Beznaslovna

 


          Foto: Morska

Ponekad kliznen čin se ujutro dignen. Ipak, zahvalna nebesima i vlastitoj formuli da je to rijetko. I da se resetiran brzo. Na postavke nadopunjene još čeličnijin živcima i rastezljivijin mogućnostima.

Briga o 92.godišnjen ocu je iscrpljujuća. Da li je oduvik bija tako zahtjevan, a ja gledala svit kroz ružičaste naočale? Ili starost čini svoje? Ne znan. Često preispitujen. Ponekad kužnem da je toga bilo i ranije. Ali ja bila druga. On bija drugi. Okolnosti bile druge.

Jutros spiza u Jokera. Na dohvat mi je noge pa ima status dnevnog boravka. U njemu nabavljan sve od glave do pete i za sva četiri kantuna kuće moje. Mrzovoljna baš zbog krivog jutra. Ili ustajanja na livu nogu. Ili tek procesa resetiranja jer je Stari cilu noć ronza.

Onda me neko zazva. Jeste to vi? Stanem i gledan. Ne pripoznajen na prvu. Ali na drugu da. Nekad davno je trenira s mojom mlađom. Nisam ga vidila dobrih 15 ak godina. Pola od toga san živila u Vali pa osin mora i neba nisan nikoga ni viđala.

I kaže mi: umra mi je otac, mama se ubila, umrla su mi oba brata, umrlo mi je dite, rastavija san se i posve san sam.

Izbilo mi je dah. Trnci su me prošli od glave do pete. Samo san ga zagrlila. Ja njemu malo poviše struka, on ogromatičan.

Triba li se nekon toliko smračit da bi mi došlo iz dupeta u glavu koliko mi je lako.

Ne spavat.

Bit sa Sanitaron nerazdvojna.

Minjat pelene.

Slušat svakodnevno: a šta je ovo u pjatu.

Brisat hračke sa svih kućnih pozicija.

Po milijunti put, s izuzetnon pažnjon, slušat priče o prohujalon vrimenu koje u svakoj novoj verziji imaju nove elemente.

Provodit sate i dane na hitnom prijemu.

Sanirat i previjat rane.

I još nebrojeno....

  

Samo jedan susret. U prolazu.

I perspektiva dobiva nove i drugačije uvide.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Srčika

Bilo je

Crta